Je li pametno podijeliti imovinu za života?

Nikad nemojte potpisati ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, ali ostavite mogućnost potpisivanja ugovora o ustupu dijela ili cijele imovine svojim zakonskim nasljednicima još za života, jer vam daje veću sigurnost.

Pripadnici naše populacije, a i druge osobe, često su u dilemi kako rasporediti svoju imovinu za slučaj smrti. Da li to učiniti oporukom ili prepustiti zakonskom propisu da putem nasljednih redova riješi pitanje nasljeđivanja među zakonskim nasljednicima? Ili samo s jednim od nasljednika ili s nekom drugom osobom sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, pa time isključiti sve ostale moguće nasljednike?

Nekad su potomci u svađi, pa je bolje ne ostaviti im da se sukobljavaju i nakon smrti roditelja. Možda su toliko različitih imovinskih prilika, pa ih roditelj želi učiniti „jednakijima“. Mogu potomci biti nemarni, pa ni ne skrbiti ili posjećivati roditelja. Možda samo jedan potomak brine o roditelju, a drugi mirno čeka svoj dio nasljeđa… Ili, jedan potomak radi dobivanja kredita treba imati imovinu na svoje ime, kako bi se mogla upisati hipoteka, a roditelj mu želi pomoći. Da li je onda bolje potpisati ugovor o dosmrtnom uzdrža­vanju ili o ustupu i raspodjeli imovine za života?

Zbog neupućenosti neki ugovorom ostavljaju u nasljeđe svoju imovinu, vjerujući da su time defini­tivno riješili pitanje nasljeđivanja svoje imovine, a neki čak i trguju sa budućim nasljedstvom ne znajući da su takva raspolaganja sa nasljedstvom pravno ništetna, te da ne proizvode nikakve pravne učinke.

     Dvostran pravni posao

Međutim, u hrvatskom nasljedno-pravnom sustavu postoji mogućnost da svojom imovinom raspolažete kao ostavinom još za svoga života, i to sklapanjem ugovora koji se naziva ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života. Kako i naziv kaže, tim ugovorom ostavitelj može još za života ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i ostalim potomcima. Naime, takav je ugovor dvostrano obvezan ili dvostran pravni posao koji zaključuju isključivo potomci, bračni ili izvanbračni drug s ustupiteljem. Još za života ustupitelj ustupa besplatno svoju imovinu koju ima u momentu zaključenja ugovora ili moguće uz kakvu obvezu, teret ili zadržavanje kakvih prava, ili pak dio svoje imovine.

Bitan uvjet za valjanost takvog ugovora jest da se s njime suglase sva djeca i ostali potomci ustupitelja koji su po zakonu pozvani na nasljeđivanje ili drugi zakonski nasljednici (npr. unuci iza preminulog potomka, ali i bračni ili izvanbračni partneri). Uz to, ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku i mora biti ovjeren od suca nadležnog suda ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta te potvrđen (solem- niziran) po javnom bilježniku.

Ustupom i raspodjelom može biti obuhvaćena samo imovina koja postoji u vrijeme sklapanja ugov­ora, cjelokupna ili samo jedan dio. Ništavna je odred­ba ugovora, kojom se utvrđuje kako će se raspored­iti imovina koja se zatekne u ostaviteljevoj ostavini.

     Renta ili uzdržavanje

Važno je istaknuti da ostavinu nakon smrti ustupitelja čine samo one stvari i prava koja nisu obuhvaćena ugovorom. Moguće je da se nakon sklapanja ugovora o ustupu imovine za života, ustupitelju rodi dijete koje nije obuhvaćeno ugov­orom, ili se pojavi nasljednik koji je bio proglašen nestalim ili umrlim, kao i u slučaju da se netko od nasljednika nije suglasio da ustupom i raspodjelom imovine. U tom slučaju ustupljena imovina ima se smatrati darom, te će se nakon smrti ustupitelja sa njome postupati kao darovima učinjenim nasljed­nicima.

Ustupitelj može ustupom i raspodjelom imovine obuhvatiti i svog bračnog druga i tada je potrebno da se bračni drug suglasi sa ustupom i raspodjelom imovine. Ukoliko se bračni drug ne suglasi sa ustupom, zadržava pravo na nužni dio imovine.

Međutim, važno je još upozoriti da predak kao ustupitelj može odrediti za sebe, ili svoga bračnog druga, ili za koju drugu osobu neku osobnu služnost, ili stvarni teret, ili ugovoriti doživotnu rentu u naravi, ili u novcu, ili doživotno uzdržavan­je ili kakvu drugu naknadu. Dakle, dio ili cijela imovina se može raspodijeliti među nasljednicima, ali i zadržati npr. pravo plodouživanja dijela imovine ili neku drugu pogodnost. Dobro je razmis­liti o takvoj mogućnosti, jer je sigurnija od skla­panja ugovora o doživotnom uzdržavanju s trećom osobom.

Vrlo je korisno znati da ako je ustupitelj iza sebe ostavio dugova, potomci između kojih je ustupitelj razdijelio svoju imovinu, za razliku od nasljednika, ne odgovaraju za njegove dugove, osim ako nije što drugo određeno prilikom ustupa i raspodjele.

     Moguć opoziv ugovora

Najposlije, ustupitelj ima pravo opozvati ugovor o ustupanju i raspodjeli glede određenog potomka ili bračnog druga i zahtijevati da mu vrati ono što je primio ustupom ili raspodjelom, ali samo ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi mogao opoz­vati i učinjeno mu darovanje.

Na primjer to može biti kod uskrate uzdržavanja, ili ako potomak nije vratio dugove trećoj osobi, a to je ugovoreno, ali svakako i u slučaju osiromašenja ustupitelja, grube nezahvalnosti obdarenika, zapravo potomka, bračnog druga koji su nešto dobili temel­jem takvog ugovora. Opoziv ima pravne učinke samo prema onom potomku ili bračnom drugu na koga se odnosi, ali ne i na ostale ugovorne strane jer prema njima ugovor i dalje traje.

Treba na kraju kazati da ovakav ugovor o ustupu i raspodjeli imovine nije uobičajen u praksi. No, treba­lo bi ga češće primjenjivati jer daje veću sigurnost i više mogućnosti ugovornim stranama nego ugovor o darovanju ili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (doživotnom uzdržavanju). To pogotovu što suugov- ornici u takvom poslu stječu imovinu odmah, još za života ustupitelja, što nije slučaj kod ugovora o doživotnom uzdržavanju.