Kako biti iskreni lažov?

 

Posljednjih dana, bolje re­čeno mjeseci, svakodnev­no čujemo na ulici, u jav­nim medijima ili u društvu prija­telja komentare kako je sve više laži i neiskrenosti u političkom i društvenom okruženju. Ljudi se ne snalaze u svim tim kontra- verznim izjavama koje čuju, kao ni akcijama koje za posljedicu imaju nesigurnost i zbunjenost. Gotovo se ni o kojem bitnom problemu ne može saznati pra­va i potpuna istina.

Lansiraju se poluistine, a možda čak i laži, a razlučiti če­mu i kome vjerovati – nemoguća misija. Možda bi trebalo razmis­liti zašto je toliko neiskrenosti, poluistina i laži? Što je cilj i ko­me su namijenjene, te s kojim razlogom? Osluškujemo što će biti s mirovinama, jedni kažu „nećemo ih dirati”, a drugi „tre­bat ćemo možda uštedjeti na plaćama u javnom sektoru i na mirovinama”. Nijedna opcija ne raduje umirovljenike, jer očeki­vanja su bila da bi trebalo dirati mirovine s ciljem da malo poras­tu, ali ako ostanu „nedirnute” i to je bolja opcija od smanjivanja ionako mizernih mirovina.

Lažemo od malena

U posljednje vrijeme sve češće susrećem ljude koji su povrijeđeni od bliskih osoba zbog optužbi da „nisu iskreni”, da im ponekad lažu. Onda na­prave „sastanak sa samim so­bom” i, gle, za čudo, spoznaju da je to istina! I tako ta neis­krenost, da ne priznamo – laž, postaje problem u komunikaciji s drugima, ali i opterećenje nji­ma samima.

Što savjetovati ljudima koji su u dilemi – trebaju li govoriti samo istinu ili je korisna i neka sitna laž? Lagati naučimo već u najra­nijem djetinjstvu. To smo gotovo svi „savladali” dok smo počeli spoznavati neke dobrobiti od sit­nih laži. Npr. kad smo prolili sok po tepihu, pa bi se mama ljutila, nismo to priznali, jer bismo zato mogli biti kažnjeni.

Dakle, eventualne posljedice naših postupaka bile su sank­cionirane prema stupnju naše iskrenosti. Ta su se iskustva du­boko urezala, ne samo u naše sjećanje, nego su i ostala traj­nim dijelom našeg ponašanja, odnosno postala su i naša zašti­ta, naš obrambeni mehanizam. To se s godinama uvuče u našu podsvjest pa to smatramo sas­vim normalnim i prihvatljivim oblikom ponašanja.

Naravno, ljudi nisu svjesni da su neiskreni ili da čak lažu zbog obrane samih sebe, već nastoje uvijek naći dobre razloge umjes­to pravih. Naime, istine koje bi nam najviše koristile su zadnje koje želimo čuti. Npr. pretila oso­ba ne želi iskreni savjet da treba pribjeći dijeti, jer debljina djeluje na zdravlje, ali isto tako nije lije­po ni vidjeti debelu mladu ženu, pa još k tome i neprikladno odje­venu, iako bi joj to bio najkorisni­ji i najprijateljskiji savjet.

Dobre i loše laži

Dakle, ljudi u želji da ne pov­rijede osjećaje drugih, nastoje zatomiti iskrenost. Težak je to „život” i za onoga tko nije is­kren, ali i za njegovu okolinu, osobito za obitelj. Moramo zna­ti da jedna laž traži nove… i ta­ko pojedinac, ako se pravovre­meno na zaustavi, postaje naj­veći neprijatelj samome sebi.

Jedan gospodin u poodma- kloj dobi je na najgori mogući način spoznao da je pretjerao u lažima kad ga je napustila su­pruga, a djeca ga se odrekla. Naime, on je lagao o svojim po­rocima, kockao je gotovo cijeli život, ali obitelj je možda i na­mjerno zatvarala oči pred tim, jer to nije ugrožavalo njihovo materijalno stanje. Kad je osta­rio nije se mogao nositi s tom „aktivnošću” i mnogo mlađim i spretnijim „društvom”, pa je os­tao bez obiteljske kuće i druge imovine.

Istina, premda boli, razvija ka­rakter i povjerenje, a to je temelj samopouzdanja i zdravih odno­sa, najprije u obitelji, a potom i nužno u krugu prijatelja, a naj­važnije je u radnom okruženju. Pokušajte biti spremni za rješa­vanje pitanja kada ste bili manje iskreni u prošlosti. Mislite iskre­no! Ovo zvuči kao floskula, ali ako ne mislite iskreno, nećete biti iskreni. Ako nešto ne znate, treba iskreno to priznati, prije svega samome sebi, a potom to nastojati naučiti, a ne izvlačiti se lažima.

Istina boli

Vježbajte taktičnost, jer bilo bi isto tako loše da odjednom počnete svima govoriti istinu o njima, ali i o drugima, jer već smo naučili da doslovno biti is­kren može značiti da ćemo ne­koga povrijediti ili čak narušiti prijateljstvo ili ljubav. Biti iskren nije lako.

I opet, sjetite se da istina jed­nostavno boli. Ali, istina razvija i povjerenje, a to su temelji sa­mopouzdanja i zdravog odnosa. Biti iskren nije cilj kojega se možemo odreći, već je to stalni proces koji traje cijeli život sa svim svojim izazovima i teško­ćama, ali i zadovoljstvima i sre­ćom zbog osjećaja postajemo „bolji čovjek”.

A smijemo li ponekad „lansi­rati” poneku laž.? Naravno da to ponekad činimo da zaštitimo sebe ili nekog do koga nam je stalo ili naprosto kad istina nije primjerena trenutku. Npr. pone­kad slažem teško bolesnom ili umirućem, jer ne želim da spoz­na da je smrt relativno blizu, što bi izazvalo nužno veću patnju i psihičku bol. Lažemo i djeci, u najboljim namjerama da ih zaš­titimo od padova i izazivanja povreda.

Lažemo i kad smo prisiljeni „čuvati” nečije „tajne” koje bi mogle naštetiti pojedincu ili koje bi imale još mnogo „kolateralnih” žrtava. Ukoliko niste sprem­ni „čuvati tuđe tajne”, najbolje je da ih ne slušate.

Iskrenost treba učiti cijeli ži­vot. Nije lako biti iskren, jer to traži osobni napor svakog poje­dinca, ali i društva u kojem živi. No, ovo je moja poruka i vlasti i političkim elitama. Naučite ne lagati narodu, ali ako lažete, la­žite iskreno.