Kako se riješiti stresa

Ako razmišljate kako se odmoriti od kampanje za lokalne izbore i od stajanja na štandovima za prikupljanje potpisa najbolji odgovor je bijeg u prirodu. Grad Zagreb je okružen zelenilom pa sam odlučio prošetati do vrha Medvjednice koji se zove Lipa. Vrh lipa se nalazi na istočnoj strani zagrebačke gore a na vrhu je istoimeni planinarski dom.

Do Lipe se može doći iz više smjerova a ja sam odlučio krenuti provjerenim putem od mjesta koje se zove  Čučerje. Čučerje je dobro povezano autobusnim linijama sa ostatkom zagrebačke Dubrave i Zagreba, a autobusna stanica se nalazi u blizini tramvajske pruge odmah do Inine benzinske.

Na autobusnoj stanici bilo je osebujnog svijeta koji je čekao autobus zajedno samnom. Bilo je tu i bakica koje su nosile torbe pune povrća koje su kupile na tržnici u Dubravi. Autobus nas je dovezao brzo do Čučerja a ja sam izašao iz autobusa kod crkve u središtu mjesta. Bilo je oko 11:00 sati. Srknuo sam par gutljaja vode, razvukao planinarske štapove i bio sam spreman za subotnju avanturu.

Ubrzo sam se počeo penjati. Prvo po asfaltnoj cesti, što je srećom trajalo kratko, a onda sam skrenuo na zemljani puteljak. Puteljak je bio blatnjav jer je dan ranije padala kiša. Prvo sam prolazio pokraj kuća a ubrzo su kuće zamjenili vinogradi i vikendice. Kako sam se penjao tako je na sve strane pucao pogled na Medvjednicu i Čučerje koje je ostajalo iza mene. Moram priznati da sam u startu malo zalutao, što mi baš ne ide na čast, ali me je planinarska navigacija ubrzo vratila na pravi put. Nakon dvadesetak minuta uspona odlučio sam malo pauzirati na “Frankolovoj klupi” koja se nalazi pored jednog vinograda na planinarskoj stazi. Pošto mi je postalo vruće od penjanja skinuo sam sloj odjeće pa nastavio dalje svojim putem.

Nakon vinograda stigao sam do jedne ceste koju ja nazivam “Makadam”. To je cesta koja je posipana šoderom i vodi do podnožja vrha “Lipa” a duga je nekoliko kilometara. Makadamom sam hodao laganim hodom oko sat vremena. U zraku je bio cvrkut ptica i miris divljeg cvijeća. Oko lokvi vode uz put skupljale su se pčele i leptiri. Pomislio sam kako je dobro što sam se danas odlučio prošetati po prirodi. Makadamom sam ušao u područje “Parka prirode Medvjednica” u kojem nije dozvoljena gradnja pa je nastupila napokon zona prave prirode.

Putem sam sretao razne rekreativce. Neki nisu željeli šetati po blatnjavom putu pa su se radije držali asfalta a drugi su se izgubili pa su me pitali za put.

Drugu pauzu sam napravio u podnožju vrha “Lipa”, ali samo kratku. Želio što prije početi uspon, jer mi je šetanje po makadamu već dosadilo. Put je dalje vodio kroz šumu uskim puteljkom koji se je izmjenjivao sa putom kojim mogu ići samo traktori kojima se izvlače drva iz šume, a uspon je bio stalan. U zraku je bio karakterističan miris šume u proljeće. Dok sam hodao kroz travu bio sam oprezan zato jer sam čuo da su neki planinari nedavno planinareći vidjeli poskoka. Ja osobno od kad planinarim na Medvjednici nisam vidio ni jednu zmiju no svejedno sam bio oprezan jer su zmije naj aktivnije u proljeće. Nakon penjanja koje je trajalo oko pola sata približio sam se vrhu. Put se je račvao na duži a blaži i krači a strmiji. Ja sam odabrao duži put jer mi se nije žurilo.

Napokon sam stigao do planinarskog doma “Lipa”. Od Čučerja do lipe ima oko 5,5 kilometara. Tu je već bilo dosta planinara pa je bilo živo. Planinarski dom Lipa je dobro opskrbljen hranom i pićem pa sam se počastio sa kavom i pečenjem sa krumpirom u umaku od gljiva. Bilo je ukusno i dobro pripremljeno. Hrana je ovdje općenito dobra, sjećam se i od ranijih izleta na Lipu, pa svi oni koji odluče doći u ovaj planinarski dom neće ostati gladni. Dom radi subotom i nedjeljom a radnim danom je zatvoren.

Na Lipi sam ostao oko pola sata. Taman toliko da se malo odmorim. Odlučio sam se vratiti u Zagreb preko sela Planina donja. Planina donja nalazi se u podnožju vrha “Lipa”. Oni rekreativci koji ne vole duge šetnje po prirodi često dođu u Planinu donju autom pa se samo popnu do planinarskog doma Lipa. Spuštao sam se brzo tako da sam na autobusnoj stanici bio za 45 minuta. Autobus je došao brzo kako da sam to planirao. Moja šetnja je trajala oko tri sata i prešao sam oko 10 kilometara. Nije nešto ali je dobro za malo odmoriti živce i dušu od svakodnevnog stresa.

(ZG)