Nitko se ne rađa tolerantan ili netolerantan

 

Danas sam predložila da jednoj kolegici za sjećanje na zajednički provedeno vrijeme kupimo najnoviju knjigu Mirjane Krizmanić „O toleranci­ji”. Kolegice se i nisu složile, jer su smatrale da bi ona to mogla shvatiti osobno, kao da joj želi­mo poručiti da nije, ne daj Bože, bila dovoljno tolerantna kao su­radnica. Kupili smo joj knjigu is­te autorice, ali daleko poetskijeg naslova „Jesenji valcer”, ali i „mekanije obojen”, jer tema sta­renja nije tako „teška” kao što je to tolerancija.

Iz kasnije potaknutih razgo­vora o toleranciji shvatila sam da velik broj ljudi naglašava upravo toleranciju kao jednu od svojih najpozitivnijih osobina, a s gnušanjem se odriče i prezire netoleranciju. Ja sam onda, kao usput, dodala da ja znam biti vr­lo netolerantna, ali nitko nije htio o tome razgovarati.

Shvatila sam da ljudi toleran­ciju shvaćaju kao prihvaćanje drugih i drugačijih ljudi i stavova.

I sama riječ tolerancija ušla je u svakodnevnu upotrebu, osobito nakon Domovinskog rata, jer je trebalo pomiriti i organizirati ži­vot sukobljenih, ljudi koji su u jednom trenutku ratovali jedni protiv drugih. Biti tolerantan, go­tovo je postalo imperativom po­našanja.

Tolerancija je uključivala „oprost i zaborav” za sve što se dogodilo, a upravo to je bilo po­grešno. Na žalost, ovih je dana ponovno dosta netolerantnog ponašanja i dijaloga zbog rezul­tata izbora.

Tolerancija u obitelji, na pos­lu, u društvu, i u različitim prili­kama može povećati našu kvali­tetu življenja i obogatiti naš sva­kodnevni život i odnose s drugim ljudima na puno različitih načina. To dakako može činiti i opravda­na netolerancija, dakle nepod­nošenje mržnje i zavisti, nepoš- tenja i korupcije, zavaravanja drugih i sebe te niza drugih ne­ poželjnih oblika ponašanja.”

Doslovni prijevod riječi „tole­rancija” je snošljivost, a to uklju­čuje u današnjem civiliziranom svijetu da su svima zajamčena osnovna ljudska prava, pa i oni­ma koji su prema svojstvima i osobinama „drukčiji”.

Dakle, tolerantni smo prema sebi sličnima i sebi bliskim oso­bama, makar i oni ponekad po­kazuju i osobine koje kod drugih ne toleriramo, ali naš emocional­ni odnos zamagljuje nam jasno vidjeti negativnosti. Isto tako i naši dragi bližnji često zbog za­mora ili lošeg raspoloženja ne toleriraju neka naša svakodnev­na ponašanja. U obiteljima često dolazi do razmirica upravo zbog nekih oblika netolerancije prema ponašanju pojedinca u nekom trenutku, ali tolerancija opet „pobjedi”, i uz otvoreni dijalog sve se može dovesti u red.

Tolerancija nije samo stav prema nekome ili nečemu, već i način postupanja s ljudima, ide­jama ili stvarima kojima se do­pušta u najmanju ruku ravno­pravno postojanje.”

Tolerancija nije neka urođena sposobnost, nju zapravo određ­uje naš odgoj i učenje tijekom ži­vota, pa je tako podložna pro­mjenama. Ljudi se ne rađaju kao tolerantni ili netolerantni, već jedno i drugo stječu učenjem. Upravo zbog procesa učenja to­lerancije velika je odgovornost roditelja da djetetu osiguraju zdrave osnove za njezin razvoj, da mu usađuju pravilne stavove o drugima i drugačijima i kako da razvija ljubav, ali kritičnost i objektivnost, prema negativnim oblicima ponašanja drugih spram sebe.

A sada nešto o „pozitivnoj” netoleranciji. Obično smatramo da neki pojam, koji stavlja „ne” ispred pojma pozitivnog znače­nja, postaje i sam negativan (npr. lijep-nelijep-ružan, samos- talan-nesamostalan-ovisan), no kod netolerancije je zapravo ri­ječ o pozitivnom stavu netoleri- ranja loših stavova i odnosa. Npr. netolerantni smo prema agresivnom ponašanju, prema prostačkim vrijeđanjima, prema krađama, prema zlostavljanju drugih i drugačijih, osobito nas starijih. Kao što trebamo učiti bi­ti tolerantnima, još više pažnje treba posvetiti učenju fenomena netolerancije, odnosno paziti da ne postanemo netolerantni zbog utjecaja lošeg emocionalnog od­nosa i na pozitivne stavove.

U svakodnevnom životu, oso­bito u radnoj sredini, u profesio­nalnima odnosima s različitim ljudima ima onih koje doista teš­ko podnosimo, ali moramo se prilagoditi, ne biti isključivi i po­kušati se fokusirati na pozitivni dio grupe, ali i na pozitivno u onome pojedincu kojega teže podnosimo, jer nikad ne smije­mo zaboraviti da u svakom čov­jeku postoji zrnce dobroga.

Ponekad se i u grupi naših prijatelja formiraju manje pod- grupe koje imaju npr. različite stavove o rezultatima izbora, ali to ne znači da trebamo biti neto­lerantni prema njima, jer to su sada trenutno njihovi stavovi i to nije vrijedno da pokvarimo naše dugogodišnje prijateljstvo. Ne smijemo zaboraviti da je zapra­vo često vrlo mala razlika izme­đu tolerancije i netolerancije, te da ovisi i o našim raspoloženji­ma, pa je uvijek u takvim sluča­jevima biti tolerantan najbolji iz­bor.

Tolerancija nije samo stav prema nekome ili nečemu, već i način postupanja s ljudima, ide­jama ili stvarima kojima se do­pušta u najmanju ruku ravno­pravno postojanje.”

Tolerantan ili netolerantan ne znači biti slab ili jak, nego istov­remeno i jedno i drugo, ovisno o situaciji, jer razvoj tolerancije u društvu određuju moralne vrijed­nosti društva i moralne norme koje ljudi slijede. Tolerancija po­boljšava kvalitetu našeg života!