Sličan se sličnome veseli

 

Izbori su prošli, ali se još nismo vratili u normalnu svakodnevnu životnu kolo­tečinu. Još uvijek čekamo for­miranje nove Vlade. Još uvijek preslagujemo, brojimo, pre­brojavamo i nagađamo koga bismo željeli u novoj Vladi, a koga ne bismo.

Iz „umirovljeničkih” stranaka izabrana su dva kandidata, tako da sami ne bi mogli imati famozni saborski klub. Jedan od njih je, kao vjerojatno nezavisni zastup­nik, odmah odlučio prijeći u klub druge stranke. Neki bi rekli kako je prevario birače. Izabran je kao nepoznato ime i prezime samo zato jer je bio na listi svoje stran­ke, odnosno koalicije, i pitanje je bi li prošao da je bio nezavisan. No, koga briga za to?  Naravno, njega najmanje. On je sebe osi­gurao, a onima kojima se kleo da će zastupati njihove interese, um­irovljenicima – kako bude. Možda se sjeti nekog zahtjeva kojeg su postavljali umirovljenici, ali zatre­ba li novom „gazdi” da glasa pro­tiv, on će to učiniti.

Što vrijedi prisjetiti se sastav­ljene liste zahtjeva, kad su se uoči izbora Sindikat i Matica umirovljenika Hrvatske obratili svim najvećim strankama, kad je odgovora bilo malo, iako te udruge okupljaju i organiziraju oko 300 000 umirovljenika. Na žalost, ti umirovljenici su glasali za sve druge, samo ne za svoje predstavnike. Sada će se stavo­vi umirovljenika o pitanjima važ­nim za njihovu dostojanstvenu starost izgubiti u „bespućima” birokratskog odlučivanja.

No, ne treba sada plakati za propuštenom prilikom da se jas­nije i glasnije čuju pitanja od in­teresa za umirovljenike. Treba i dalje jačati umirovljeničke udru­ge kako bi mogle svojim člano­vima, ali i svim umirovljeniicima, pružiti i utjehu i konkretnu po­moć.

Udruge umirovljenika žive 365 dana u godini i njihova ulo­ga je itekako važna u životu umirovljenika, ali i njihovih obi­telji. Osim što potrebitima po­mažu materijalno i pružaju po­moć u održavanju osobne higi­jene, spremanju stana ili hrane, donošenju namirnica ili prijevo­zu k liječniku i sl., važne su i psihosocijalna pomoć i podrš­ka. Svakodnevna druženja s manjim brojem prijatelja ili sus­jeda opušta i brani od svakod­nevnih stresova.

Jedna stara latinska poslovi­ca kaže da se „sličan sličnome veseli”, ali tome svakako treba dodati i „sličan sličnoga bolje ra­zumije”. Osobito sada u ovo vri­jeme, nemilosrdno za umirovlje­nike. Mladi ih teško razumiju. Ne mogu shvatiti da su sposob­nosti starih svakoga dana sve manje i slabije, da ne mogu po­magati i raditi u obitelji sve pos­love kao nekada, da sada i sami trebaju tuđu pomoć. Materijalno ne doprinose obitelji kao u vrije­me kad su radili, a sada se po­nekad dešava da nisu zaposleni niti mlađi članovi obitelji, da ne­maju vlastiti stan, da se porodi­ca povećala, te je međusobna prilagodba više nego nužna.

Stariji su, žive li sami, jako usamljeni. Po cijele dane ne mogu se baviti sami sobom i postaju neurotični, nesigurni, a vrlo često i depresivni. I opet je izlazak makar samo na kavicu u prostorije udruge prilika za sus­ret s prijateljem ili susjedom, šansa za razmjenu mišljenja o odgledanom filmu, vijesti iz no­vina ili pak jučerašnjoj utakmici. Ispričat će možda jedan drugo­me detalje svađe sa sinom i pri tom poslušati savjet sugovorni­ka. Možda će odigrati partiju ša­ha ili karata. Žene će pričati o receptima (kuharskim, ali i liječ­ničkim), bolestima, modi, novoj haljini ili unučici koja je upravo prohodala ili raditi ručne radove.

Udruge organiziraju i prezen­tacije i nabave raznih proizvoda po nižim cijenama i na obročnu otplatu, što je uz male mirovine veliki plus. „Prezenteri” ponekad organiziraju i besplatan izlet s ručkom za umirovljenike, uz ob­veznu glazbu i nekoliko sati ple­sanja.

Neki naši umirovljenici idu na ples svake subote k drugoj udruzi. „Prometuju” tako pone­kad s jednog kraja grada na dru­gi. A plešući, ponekad se rodi i ljubav.

Potiču udruge i individualne sposobnosti za likovnim ili lite­rarnim izražavanjem, za slikanje ili pisanje pjesama i priča. Ljudi često tokom života, rastrgani iz­među obveza na poslu i obitelj­skih problema, nisu našli vreme­na za sebe i svoje potrebe pa se sada vraćaju svojim skrivenim talentima. Neki i propjevaju u zboru, ponekad učine i neku „lu­dost” za koju nisu imali hrabros­ti u mladosti, reče to jedna „mažoretkinja” stara samo 75 ljeta.

Organiziraju se i izleti, ljeti svakoga tjedna. Riječ je o puto­vanjima na more ili na kupanje u toplice, uz cijenu od 50 do 100 kuna, ovisno o udaljenosti. Da­kle, za tisuću kuna umirovljenici ljetuju najmanje 10 dana. Orga­nizira se i boravak u lječilištima 7, 10 ili 14 dana po vrlo povolj­nim cijenama izvan sezone, a troškovi se uplaćuju u 5 ili 6 rata, što je prihvatljivo za umirovljeni­ke. Uz boravak, koristi se i adek­vatna medicinska terapija, kat­kad i uz uputnicu HZZO-a.

U cilju cjeloživotnog učenja udruge organiziraju razne teča­jeve za stjecanje npr. informa­tičkih znanja ili učenje stranih jezika, novih tehnika ručnih ra­dova itd.

Sportom se bave svi koji ima­ju mogućnosti, a organiziraju se i natjecanja, na kojima su svi pobjednici, jer svatko, prije sve­ga, pobjeđuje svoje godine.

I sve je to lijepo, važno, ko­risno… Ali, znate li zašto sam se toliko raspisala o aktivnostima umirovljeničkih udruga? Zato jer je malo onih koji se ozbiljno že­le uhvatiti u koštac s problemi­ma i boriti se za svoja prava. Onih koji smatraju da im je sada najvažnija razbibriga i ne zani­maju ih problemi. A problema je sve više.

Udruge bi, obzirom na sve niže mirovine i sve veće siro­maštvo, trebale pokušati pove­zati ne samo umirovljenike raz­jedinjene kroz organizacije i stranke, već i politički se okupi­ti radi ostvarenja boljeg statusa u društvu, više poštovanja i si­gurnije starosti. Zajedno smo, zar ne, jači?!